U današnjem svijetu još je daleko od mira, a duboki utjecaj međunarodne financijske krize nastavlja se pojavljivati, sve vrste protekcionizma rastu, regionalna žarišta, hegemonizam i politika moći i novi intervencionizam su se povećali, tradicionalne i netradicionalne sigurnosne prijetnje sigurnosti su međusobno povezane, a do održavanja svjetskog mira i promicanja zajedničkog razvoja još je dalek put.
Konkretno, od početka novog stoljeća često su se događale netradicionalne sigurnosne prijetnje poput terorizma, kibernetičke sigurnosti, klimatskih promjena, degradacije okoliša, nestašice energije, širenja bolesti i nuklearne proliferacije. Ove prijetnje ne samo da ozbiljno prijete opstanku i razvoju čovječanstva, već imaju i dubok utjecaj na svjetski krajolik.
Tradicionalna razlika između neprijatelja i sebe postaje zamagljena, legitimitet sile kao sredstva za ostvarenje interesa dodatno slabi, međuovisnost između zemalja je bliža, velike sile postaju dionici, a tip igre nultog zbroja sukobljenog postojanja prelazi na kooperativni suživot. Globalno upravljanje pokazuje trend približavanja vrijednosti, a koncepte pravednosti, pravde i zaštite okoliša dijele sve zemlje svijeta.
Nijedna država ne može sama riješiti te probleme. Međunarodna zajednica mora raditi zajedno. Novi trend međusobnog zaduživanja velikih zemalja, dijaloga između razvijenih i zemalja u razvoju i jačanja suradnje sve je očitiji. Plima svijeta je moćna. Ako ide, napredovat će; ako ide protiv, propast će.
Međunarodna zajednica trebala bi se pomaknuti dalje od zastarjele igre nulte sume u međunarodnim odnosima, opasnog mentaliteta hladnog i vrućeg rata i starog puta koji je čovječanstvo uvijek iznova vodio u sukobe i ratove. S novom vizijom zajednice sa zajedničkom budućnošću i novom vizijom suradnje u kojoj svi dobivaju, trebali bismo tražiti novu eru razmjene i uzajamnog učenja među različitim civilizacijama, novu konotaciju zajedničkih interesa i vrijednosti čovječanstva i novu put za zemlje da zajedno rade na suočavanju s različitim izazovima i postizanju uključivog razvoja.
Nijedna država, čak ni ona najmoćnija, ne može sama. Postupci bilo koje zemlje ne tiču se samo nje same, već također imaju važan utjecaj na druge zemlje. Praksa pokoravanja ili prijetnje drugima silom, ili traženja prostora i resursa za razvoj nemiroljubivim sredstvima, a zanemarujući druge, postaje sve više neizvediva.
Vrijeme objave: 31. listopada 2022