Stojeći na novom povijesnom polazištu i suočavajući se s tekućim promjenama u svijetu, kinesko-ruski odnosi zvuče novu snažnu notu The Timesa s novim stavom. U 2019. Kina i Rusija nastavile su blisko surađivati na velikim međunarodnim pitanjima kao što su korejsko nuklearno pitanje, iransko nuklearno pitanje i sirijsko pitanje. Podržavajući poštenje i pravdu, Kina i Rusija čvrsto su podržavale međunarodni sustav s Ujedinjenim narodima u središtu i međunarodnim pravom kao njegovim temeljem, te promicale proces svjetske multipolarnosti i demokracije u međunarodnim odnosima.
Dokazuje visoku razinu bilateralnih odnosa te posebnu, stratešku i globalnu prirodu bilateralne suradnje. Jačanje solidarnosti i koordinacije između Kine i Rusije strateški je izbor napravljen s ciljem dugoročnog mira, razvoja i pomlađivanja dviju strana. Nužna je za održavanje globalne strateške stabilnosti i ravnoteže međunarodne moći, te služi temeljnim interesima dviju zemalja i međunarodne zajednice.
Kao što su rekli kineski državni vijećnik i ministar vanjskih poslova Wang Yi i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, suradnja Kine i Rusije nije usmjerena ni na jednu treću stranu niti će biti provocirana ili ometana od bilo koje treće strane. Njegov zamah je nezaustavljiv, njegova uloga nezamjenjiva i njegovi izgledi neograničeni. Gledajući unaprijed, dva su se predsjednika složila održati Kinesko-rusku godinu znanosti i tehnoloških inovacija od 2020. do 2021. kako bi zajednički unaprijedili neovisna istraživanja i razvojne sposobnosti.
U duhu pionirskih inovacija, uzajamne koristi i suradnje u kojoj svi dobivaju, dvije će zemlje dodatno sinergizirati svoje razvojne strategije, duboko integrirati svoje razvojne interese i zbližiti svoje ljude.
Četvrto, antiglobalizam i izolacionizam su u porastu
U 21. stoljeću, usponom Kine i drugih zemalja u razvoju, dominacija zapadnih zemalja počela se poljuljati. Prema Konferenciji Ujedinjenih naroda za trgovinu i razvoj (UNCTAD), od 1990. do 2015. udio razvijenih zemalja u globalnom BDP-u pao je sa 78,7 posto na 56,8 posto, dok je udio tržišta u nastajanju porastao s 19,0 posto na 39,2 posto.
Istodobno, neoliberalna ideologija koja je naglašavala malu vladu, civilno društvo i slobodnu konkurenciju počela je slabiti od kasnih 1990-ih, a Washingtonski konsenzus koji se na njoj temeljio je bankrotirao pod utjecajem globalne financijske krize. Ova ogromna promjena natjerala je SAD i neke druge zapadne zemlje da čak vrate kotač povijesti i usvoje antiglobalizacijsku politiku kako bi zaštitile svoje interese.
Vrijeme objave: 28. studenog 2022